„Moj život je neprekidna borba. Ali, koliko god bio teško, nikad se nisam predavala. Kad su mi se zatvorila jedna vrata, otvarala sam druga, treća… Ako sam baš morala, pronašla sam i put kroz dimnjak“. Ovo je životna filozofija Zorice Bilić, mag. med. techn., osnivačice i ravnateljice Zdravstvene ustanove Zorica, koja se kroz proteklih dvadeset godina prometnula u respektabilnu ustanovu za zdravstvenu njegu i rehabilitaciju u kući. Gospođa Bilić rodila se 24. lipnja 1951. godine u selu Lisice, općina Ljubuški, na samoj granici Hrvatske i BiH. U Sarajevu je završila srednju školu za primalje, a u Zagrebu završila diplomski studij sestrinstva kao prva generacija diplomiranih medicinskih sestara i stekla naziv mag. med. techn. Prvi “pravi” posao pronašla je u bolnici Glini, gdje se zadržala samo petnaest dana. Ubrzo se zaposlila u Bolnici za ženske bolesti i porode u Petrovoj u Zagrebu i vrlo brzo pokazala iznimnu vještinu u radu s trudnicama. U lipnju 1973. godine prihvatila je poziv Doma Zdravlja Maksimir u kojemu će raditi do 1992. godine, odnosno do trenutka kada se odlučila za samostalno poduzetništvo.
Kao djelatnica Doma zdravlja Maksimir gospođa Zorica Bilić djelovala je u nizu klubova (dijabetičara, hipertoničara, liječenih alkooličara…) i pokrenula izdavanje nekoliko stručnih i publikacija za korisnike. Sudjelovala je u osnivačkom odboru prvoga centra za kućnu njegu u Hrvatskoj pri Crvenom križu grada Zagreba, zatim u raznim karitativnim i humanitarnim udrugama te pilot projektima Škole narodnog zdravlja Andrija Štampar. Bila je prva medicinska sestra koja je postala 
članicom povjerenstva pri Ministarstvu zdravlja, kao što su Povjerenstvo za AIDS i Povjerenstvo za otvaranje privatne prakse. Kao voditeljica patronaže u Maksimiru razvijala je mrežu i metode rada patronažnih sestara, a predano se posvetila skrbi kompletnih obitelji na svome područu djelovanja. U moru aktivnosti Zorica Grbavac Bilić zaslužila je titulu pionirke u osmišljavanju tečajeva za trudnice, rodilje i novorođenčad te osnivanju Sekcije sestara primarne zdravstvene zaštite pri Udruženju medicinskih sestara Jugoslavije. Dok je radila u Domu zdravlja Maksimir obnašala je službu mentorice studentima Više medicinske škole i učenika Srednje medicinske škole.
Početkom devedestih, kada je patronaža bila izbačena iz zakona, Zorica Bilić je svojim zalaganjem uspjela dokazati važnost preventivne djelatnosti patronaže. S promjenom političkog sustava postala je članicom komisije pri Ministarstvu zdravstva za otvaranje privatne prakse zdravstvene njege u kući i drugih poslova zdravstvene struke. Početkom 1993. godine u stanu od 37 kvadrata pokrenula je privatnu praksu. Već slijedeće 1994. godine njezina se samostalna djelatnost, u skladu sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti, pretvara u Zdravstvenu ustanovu za njegu i rehabilitaciju Zorica. U slijedeća dva desetljeća pokrenula je i Centar Zani, namijenjen socijalnoj srkbi, zatim stacionar u Bešićima, sanitetski prijevoz, Wellness centar u hotelu Tomislavov dom na Sljemenu i tvrtku Camera Salis. Njezino je ime trajno zapisano u Zlatnu knjigu najboljih hrvatskih poduzetnika i mebadžera i Knjigu istaknutih prezimenjaka i grbova. Godinama je primala titulu najbolje poduzetnice, a 2014. primila je Certifikat za bonitetnu izvrsnost. Za logo svoje ustanove uzela je sliku muškarca, žene i djeteta koji stoje na ispruženom dlanu. Slika je to koja poručue: čuvat ćemo vas kao kap vode na dlanu!
„Bože, podari mi mirnoću da podnosim stvari koje ne mogu promijeniti, podaj mi hrabrost da promijenim stvari koje mogu promijeniti, podaj mi mudrost da razlikujem jedno od drugog.“ Nepoznati autor